Prof. dr. sc. Cvijeta Pavlović izložila je u sklopu projekta referat ”Translation as a poetics constituent: August Šenoa’s realism in translation” na međunaradnoj znanstvenoj konferenciji ”Periphery and Translation” koja se održala u Ustrońu, Silesian Voivodeship od 11. do 13. listopada 2018.
Književni prijevod promotren je na odabranim primjerima u kontekstu periferije u jeziku, književnosti i kulturi. Komparativno čitanje tzv. manjih europskih književnosti potvrđuje da su periferne književnosti imale i ona stilska razdoblja koja se često relativiziraju u nominalizaciji, među kojima je najeklatantniji primjer pojam «realizam». Analiza obuhvaća prijevod kao refleks ukusa književnikâ koji utječu na javno mnijenje i javni ukus. Utoliko prijevodi Augusta Šenoe predstavljaju indikativne namjere kulturne politike hrvatske književnosti druge polovice XIX. stoljeća. U promišljanju tumačenja teorijskoga pojma periferije potrebno je uzeti u obzir i obrat novijega doba: Šenoa je plasirao mnoge književnosti na hrvatsku «periferiju», a «periferni» Šenoa kontinuirano je prevođen na strane jezike ne bi li bio prepoznat u «centru». No tek noviji engleski prijevod Šenoina romana Zlatarovo zlato izazvalo je željenu reakciju europskih razmjera. Danas se na prijevode na engleskom jeziku gleda kao kategoriju opće dostupnosti te potvrdu svojevrsne «svjetske vrijednosti» (neovisno o užeestetskoj, a više kao simboličkoj kvaliteti). Bourdieuovski rečeno, kulturni kapital prevođenja stoji u vezi s političkim i ekonomski kapitalom. Njega sa sobom nosi (engleski) jezik od kraja XX. stoljeća do danas, a u prethodnim razdobljima tu su vrijednost (kapital) imali drugi jezici. Upravo zbog kulturnog kapitala zanimljivo je pozicionirati prijevod Zlatarovog zlata u njegovim završnim redcima kao adaptaciju a ne prijevod u užem smislu riječi zbog aktivnog odnosa prema engleskom čitatelju. Zaključno: prijevodi, donedavno periferni, tretiraju se kao važan dio književnoga rada; periferni žanrovi u autorskom korpusu mogu biti repozicionirani u kontekstu prevoditeljskim odluka autora (drama); potrebno je promisliti prevoditeljske izbore (francuska književnost) s osobitim statusom u povijesno-političkim odnosima europske kulture; prijevode s jednoga jezika je potrebno kontekstualizirati s obzirom na izbor različitih jezika u cjelini prevoditeljskih pothvata autora; izbor prijevoda može poslužiti za rješenje pitanja estetike i poetike, što je jedna od temeljnih zadaća znanosti o književnosti.